Udruga hrvatskih sudaca, Ogranak Zadar organizirao je u vremenu od 22. do 24. travnja 2015. godine, sada već tradicionalni proljetno studijsko putovanje, s tim da je ovaj put, nakon velikih europskih metropola (Beč, London, Rim i Pariz), kao odredište izabran Istanbul. Na putovanju je bilo 27 članova UHS-a, i to uglavnom iz zadarskog ogranka, a pridružilo nam se i nekoliko članova ogranaka Šibenik i Split.
U Istanbulu smo posjetili jedan od sudova, i to Anatolsku palaču pravde. Riječ je o potpuno novom objektu, koje je građen u razdoblju od 2006. do 2012. godine, a za javnu uporabu je otvoren u siječnju 2013. godine. Riječ je o impozantnom, gotovo nevjerojatno velikom objektu, koji se nalazi u azijskom dijelu grada, na površini od oko 80 000 metara kvadratnih.
Prema podacima koje smo dobili riječ je o najvećoj javnoj zgradi u Turskoj i najvećem sudskom kompleksu na svijetu u kojem se nalazi 326 ureda za tužitelje, 298 sudnica, 51 pomoćni ured, dvije konferencijske dvorane od kojih jedna prima preko 500 sudionika, te restoran za 2200 ljudi. U zgradi su smještene se sudske institurcije iz istočnog, azijskog dijela Istanbula, a zanimljivo je kako je sav namještaj izrađen je od strane osuđenika iz turskih zatvora.
U zgradi se danas nalazi Osnovni kazneni i građanski sud, Visoki kazneni sud i Upravni sud. Svakodnevno je u zgradi zaposleno oko 5000 ljudi od kojih samo jedna petina predstavlja pravosudne dužnosnike i njihove pomoćnike, dok četiri tisuće ljudi radi na poslovima održavanja zgrade i sigurnosti.
Interesantno je da dnevno kroz zgradu cirkulira gotovo 45 000 ljudi. Stanje sigurnosti je nakon nedavnih terorističkih napada podignuto na najvišu moguću razinu tako da ni mi nismo mogli ući u zgradu bez posebnog odobrenja glavnog državnog tužioca.
Većinu podataka dobili smo od našeg domaćina Murata Durmaza, suca državnog upravnog suda i njegovog kolege Orhana Karabacak koji su nas proveli kroz zgradu, pokazali nam kaznene sudnice i održali jedno kraće predavanje o zgradi suda, sudovima koji se nalaze u njoj i načinu sudovanja u Turskoj.
Duljina rješavanja predmeta u prosjeku je relativno kratka s tim da se vodi računa o ravnomjernoj opterećenosti pojedinog suca, međutim ukazali su nam na problem (ne)ovisnost sudaca o vladajućoj garnituri, koja ne može olako suca smijeniti, ali ga može prebaciti na rad na neki udaljeniji kraj te velike zemlje.
U ime gostiju iz Zadra, sve nazočne pozdravila je predsjednica zadarskog ogranka Udruge Jadranka Nižić Peroš, koja je posebno istaknula važnost ovakve suradnje između sudova te je još jednom uputila poziv našim domaćinima da uzvrate posjet dolaskom na Međunarodnu konferenciju sudaca koju planiramo organizirati u rujnu 2015. godine u Zadru.
Poslije ovog protokolarnog dijela susreta, posjetili smo nekoliko većih raspravnih dvorana s tim da je uočljivo kako sudac uvijek sudi u togi, u prostoriji koja izgledom podsjeća na naše veće sudnice, ali se čitav tijek rasprave snima audiovizualnim uređajima.
Nakon posjeta Sudu organizirano je razgledavanje grada koji je spoj kontinenata, različitih kultura i vjeroispovijesti i stoga svakako vrijedan divljenja.
