Deset godina od događaja 15. srpnja 2016., Turska predstavlja jedan od najjasnijih suvremenih primjera kako uništavanje neovisnosti sudstva može dovesti do erozije demokratskog upravljanja, temeljnih ljudskih prava i vladavine prava. Ono što se dogodilo nakon 2016. nije bio privremeni državni odgovor na iznimnu sigurnosnu krizu nego je došlo do sustavne transformacija sudstva i, u konačnici, samog ustavnog poretka. Više od 4500 sudaca i tužitelja razriješeno je dužnosti bez individualiziranih dokaza i učinkovite sudske zaštite. Tisuće ih je pritvoreno, procesuirano ili prisiljeno na migraciju. „Čišćenje“ sudstva je bilo popraćeno strukturnom rekonfiguracijom sudske uprave.
U pitanju je daleko više od neovisnosti jedne institucije. Neovisno sudstvo mehanizam je kojim se štite demokratski izbori, ustavna jamstva i temeljna ljudska prava. Nakon što sudovi prestanu djelovati neovisno, sami izbori ne mogu čuvati demokraciju. Prava tada postoje samo na papiru, ustavna ograničenja gube praktični značaj, a zakon postaje instrument za vršenje vlasti, a ne za njezino ograničavanje.
Stoga pozivamo na:
- hitnu i potpunu provedbu svih presuda Europskog suda za ljudska prava;
- učinkovite pravne lijekove za otpuštene suce i tužitelje, uključujući vraćanje na posao gdje god je to moguće;
- puštanje na slobodu pojedinaca pritvorenih zbog kršenja temeljnih prava i obvezujućih sudskih odluka;
- obnovu neovisnog i politički nepristranog sustava upravljanja sudstvom;
- ponovno uspostavljanje imenovanja i napredovanja sudaca na temelju sposobnosti i postignuća;
- konkretne akcije europskih institucija protiv upornog nepoštivanja temeljnih obveza vladavine prava.
Više u poveznici: Statement Platform 15 July 2026 def
