Udruga hrvatskih sudaca (UHS) je putem svojih ogranaka prikupila primjedbe sudaca na predloženi Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (dalje: Nacrt), koji je objavljen u e-Savjetovanju.
Ogranak Dubrovnik primjedbe:
1) članak 17. Nacrta:
“Sudac ne smije primiti ni zadržati dar, osim protokolarnih darova manje vrijednosti.”,
Ovako sročen zakonski tekst mogao bi se tumačiti da bi time i ugovor kojim primjerice roditelj, dijete ili bliži krvni srodnik daruje suca bio ništetan ex lege. Uvažavajući razloge zbog kojih je predložena izmjena navedena pod stavkom 2., smatramo da je nama sucima jasno da ratio odredbe o zabrani primitka i zadržanja dara nije zabrana privatnih darovanja unutar obitelji, srodnika i prijatelja, ali zbog izbjegavanja mogućih dvojbi u tumačenju i eventualnih sudskih sporova ili stegovnih postupaka, javnih problematiziranja, predlažemo da se u istom članku doda istovjetna odredba koja je za državne dužnosnike propisana u čl. 15. st. 2. Zakona o sprječavanju sukoba interesa (“Narodne novine” br. 143/21., 36/24.), a koja glasi:
“Ne smatraju se darovima, u smislu ovoga Zakona, uobičajeni darovi između članova obitelji, rodbine i prijatelja te državna i međunarodna priznanja, odličja i nagrade.”
2) članak 20. Nacrta:
“Po svim mjerilima iz stavka 1. ovoga članka sudac može ostvariti najviše 150 bodova, pri čemu se za mjerila iz stavka 1. točki 1. i 2. ovoga članka može ostvariti najviše po 70 bodova, za mjerilo iz stavka 1. točke 3. ovoga članka četiri boda, a za mjerila iz stavka 1. točki 4. i 5. ovoga članka najviše po tri boda.”,
Smatramo da se predloženom izmjenom značajno umanjuje vrijednost duljine iskustva u obnašanju sudačke dužnost u ukupnoj ocjeni obnašanja sudačke dužnosti.
Ogranak Zagreb III primjedbe:
1) članak 20. Nacrta:
Iz razloga koje je Ministarstvo navelo kao objašnjenje za predložene izmjene može se zaključiti da je cilj predložene izmjene povećanje udjela mjerila kvalitete i kvantitete rada sudaca uz istovremeno smanjenje udjela urednog obnašanje sudačke dužnosti (poštivanje rokova, određivanje ročišta, poštivanje redoslijeda rješavanja predmeta i dr.), iskustva u obnašanju sudačke dužnosti i drugih aktivnosti suca (sudjelovanje u stručnom usavršavanju sudaca kao predavač na seminarima i radionicama, objavljivanje stručnih i znanstvenih radova iz područja pravnih znanosti, članstvo u sudačkim vijećima i dr.).
Iz prijedloga nije jasno u čemu se točno sastoje preporuke Odbora za javno upravljanje u postupku pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj, a ukoliko su usmjerene na unaprjeđenje sustava ocjenjivanja rada sudaca te učinkovitosti pravosuđa općenito, tada se navedeni ciljevi nikako ne mogu ostvariti predloženim izmjenama.
Naime, predložene izmjene ne uzimaju u obzir specifičnosti pojedinih instanci sudova, a protivne su i trenutno važećim propisima Republike Hrvatske kao i preporukama Vijeća Europe.
U odnosu na prvostupanjske sudove kvalitetu rada sudaca, kvalitetu ocjenjivanja njihovog rada kao i učinkovitost pravosuđa nije moguće unaprijediti pukim podizanjem broja predmeta koje bi suci trebali riješiti.
Predložene izmjene ne uzimaju o obzir razlike u strukturi pojedinih sudačkih referada, razlike između sudova s manjim i većim brojem sudaca kao i razlike u njihovoj stvarnoj nadležnosti, a koje se očituju u iznimnoj razlici u strukturi samih predmeta i mogućnosti postizanja iznadprosječnih rezultata kako po broju riješenih predmeta tako i u odnosu na kvalitetu rada. Navedeno će izravno utjecati na mogućnost sudaca, posebno s većih sudova, da uopće apliciraju na oglase za suce viših sudova jer će se već postojeće razlike u bodovima, koje postižu suci pojedinih sudova, dodatno povećati u odnosu na suce koji, bez svoje krivnje te bodove ne mogu ostvariti. Također, poruka kako iskustvo u obnašanju sudačke dužnosti predstavlja slabiji kriterij za kvalitetu suca od primjerice broja riješenih predmeta umanjuje značaj znanja, iskustva i stvarne kvalitete koja se krije iza nerijetko 25 i više godina sudačkog staža na prvom stupnju i poručuje da to može nadoknaditi pukim rješavanjem većeg broja predmeta. Rokovi u obnašanju sudačke dužnosti su trenutno svedeni na samo uzgredno poštivanje rokova, određivanje ročišta, poštivanje redoslijeda rješavanja predmeta i dr. što odstupa od najnovijih preporuka Vijeća Europe sadržanih u dokumentu Guidelines on the evaluation of the quality of work of judges (Strasbourg, 3-4 December 2024), Council of Europe European Commission for the efficiency of justice (CEPEJ).
Dakle, ovakva izmjena značajno umanjuje vrijednost duljine iskustva u obnašanju sudačke dužnost u ukupnoj ocjeni obnašanja sudačke dužnosti.
Člankom 97. stavkom 4. Zakona o sudovima propisano je da mjerila za ispunjavanje sudačke obveze razrađuje Metodologija ocjenjivanja obnašanja sudačke dužnosti koju na temelju članka 98. Zakona o sudovima donosi Državno sudbeno vijeće.
U ovom trenutku nije moguće pretpostaviti na koji će način Metodologija razraditi predložene izmjene, a UHS želi ukazati na vrlo izvjesne daljnje probleme koje će predložene izmjene izazvati. Naime, iako prijedlog ne razrađuje koji će se postotak preko ostvarenih 100% odluka kojima se završava postupak sukladno Okvirnim mjerilima za rad sudaca vrednovati s dodatnim bodovima, može se pretpostaviti da će Metodologija dodatno nagrađivati ostvarivanje preko 101% takvih odluka obzirom da se prema čl. 7. st. 6. alineji 1. i 2. važeće Metodologije ostvareni postotak od 101% do 110% nagrađuje jednim dodatnim bodom, a ostvareni postotak preko 110% još jednim dodatnim bodom. U suprotnom bi se radilo o izmjeni koja je isključivo kozmetička. Navedena razrada bi samim time dovela do posrednog povišenja Okvirnih mjerila za rad sudaca, a na pojedinim sudovima suci već sada moraju uložiti znatno veće napore u odnosu na suce nekih drugih sudova kako bi ostvarili 100% takvih odluka, a kamoli preko 110 % takvih odluka. Iako se može činiti da navedeno predstavlja osobnu odluku svakog suca, UHS smatra kako dovođenje sudaca u različitu poziciju u pogledu mogućih postignuća i dosezanja određenog broja bodova predstavlja dovođenje sudaca u nejednak položaj jer svi suci koji imaju pravo javiti se na oglas za viši sud neće imati jednaku mogućnost konkurirati na tim natječajima, i to bez svoje krivnje.
U odnosu na drugostupanjske sudove problem se prvenstveno očituje u činjenici da se drugostupanjski suci javljaju na oglase za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske za kojeg suca se prema članku 51. Zakona o državnom sudbenom vijeću može imenovati osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik, isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita i ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva, koji se dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području, kao i stručnim i znanstvenim radovima.
U trenutnoj situaciji suci drugostupanjskih sudova imaju podjednake rezultate u pogledu broja riješenih premeta odnosno svi prijavljeni na oglase za imenovanje na viši sud ostvaruju maksimalan broj broda, a prema Metodologiji se boduju po osnovi kvalitete sa trenutno maksimalnih 60 bodova. Predložene izmjene neće dovesti do kvalitetnijeg načina ocjenjivanja kvalitete rada drugostupanjskih sudaca već će i dalje drugostupanjski suci po te dvije osnove ostvarivati maksimalan broj bodova.
Stoga je nejasno na koji bi se način trebala utvrditi razlika između pojedinih kandidata koji su se javili na oglas za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske kada se predloženim izmjenama gotovo u potpunosti anulirala izričita zakonska odredba Zaklona o Državnom sudbenom vijeću koja jasno traži da se kandidat dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području, kao i stručnim i znanstvenim radovima. Zakon govori i o „istaknutom pravniku“. Da bi sudac postao istaknuti pravnik te se dokazao svojim stručnim radom kako na stručnom tako i na znanstvenom polju nužno je da pored svog osnovnog posla uloži dodatan stručni i znanstveni napor kako za osobno usavršavanje tako i za prenošenje svog znanja kolegama sucima i sudskim savjetnicima, studentima Pravnog fakulteta te široj stručnoj i znanstvenoj zajednici. Poruka kako stručno i znanstveno usavršavanje, osobno i u vidu prenošenja znanja, predstavlja samo osobnu korist suca, a ne i ulaganje u kvalitetu tog suca i cijelog pravosudnog sustava ponovno govori o potpunom nerazumijevanju stvarnih potreba pravosudnog sustava kao ni ciljeva i smjera prema kojem bi trebalo usmjeravati suce. Svako predavanje koje suci održe svojim kolegama pretpostavlja ili iznimno iskustvo i stručno znanje predavača ili potrebu za dodatnim učenjem i usavršavanjem samog predavača koje zasigurno dodatno pridonosi daljnjoj kvaliteti njegovog rada.
Navedeno se odnosi i na suce nižih sudova jer ni na koji način ne potiče suce koji su tek ušli u sustav da dodatno proširuju svoje znanje, ulažu u svoje usavršavanje i kvalitetu, niti potiče iskusne nižestupanjske suce da svoje znanje dijele s drugima.
Dodatno, predložene izmjene, koje ne uzimaju u obzir naprijed spomenute razlike između pojedinih prvostupanjskih sudova (u strukturi pojedinih sudačkih referada, razlike između sudova s manjim i većim brojem sudaca kao i razlike u njihovoj stvarnoj nadležnosti), dovest će do situacije da će među kandidatima za drugostupanjske suce nastati razlike koje su rezultat nasumičnih okolnosti koje neće moći nadoknaditi ni kroz druge aktivnosti. Istovremeno, predložene izmjene će kandidate za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske potpuno izjednačiti, anulirajući pri tome iskustvo u obnašanju sudačke dužnosti kao i višegodišnje napore i angažman koji su pojedini suci uložili u stvaranje kvalitetnijeg, stručnijeg i učinkovitijeg pravosuđa prepuštajući time izbora suca isključivo diskrecijskoj ocjeni Državnog sudbenog vijeća.
Zaključno se ukazuje na možda i najveći problem predloženih izmjena, a to je posredna retroaktivnost primjene propisa. Iako sam Zakon stupa na snagu tek nakon njegove objave, što znači da će se novi sustav ocjenjivanja primjenjivati na oglase koji će tek biti raspisani nakon njegovog stupanja na snagu, retroaktivnost primjene tog propisa se očituje u tome da će se po novim kriterijima vrednovati obnašanje sudačke dužnosti unazad pet godina, u kojem razdoblju je važio drugačiji propis. Dakle, i za razdoblje prije nego je Zakon stupio na snagu. Na taj se način suce kontinuirano stavlja u poziciju, što izmjenama Zakona o sudovima što izmjenom Metodologije, da u ocjenjivanom razdoblju u kojem ostvaruju parametre za ocjenu obnašanja sudačke dužnosti rade po kriterijima koji u trenutku ocjenjivanja za viši sud više uopće neće biti u primjeni.
Neizvjesnost kojoj su suci izloženi, mijenjanje kriterija ocjenjivanja na koje ni na koji način ne mogu utjecati nakon što je to razdoblje proteklo te anuliranje višegodišnjih napora za koje prema predloženim izmjenama Ministarstvo sada poručuje da uopće nemaju vrijednost može suca potaknuti samo na odustanak od daljnjeg truda i napora, a nikako na povećanje motivacije za ulaganjem više svog truda, vremena i novca (suci sami plaćaju stručne i doktorske studije) za boljitak pravosuđa.
Stoga je rezime UHS-a u odnosu na predložene izmjene:
– nasumično povećanje razlike između prvostupanjskih sudaca
– produbljivanje nekonkurentnosti pojedinih prvostupanjskih sudaca
– brisanje svake razlike između drugostupanjskih sudaca
– slabljenje kontrole prilikom izbora za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske
– gubitak motivacije za daljnji angažman, trud i rad
Detaljnije na poveznici e-Savjetovanja: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=30939
