Presuda Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava (dalje. ESLJP) od 15. prosinca 2025. u predmetu Danilet protiv Rumunjske, zahtjev br. 16915/21, se odnosi na pravo na slobodu izražavanja sudaca, a u presudi se utvrđuju kriteriji za ocjenu razmjernosti miješanja u slobodu izražavanja primjenjivi na različite oblike izražavanja sudaca i tužitelja na internetu i društvenim mrežama.
Naime, predmet se odnosi na slobodu izražavanja suca kojem je Nacionalno sudbeno vijeće (Consiliul Superior al Magistraturii – CSM) izreklo disciplinsku sankciju zbog objave dviju poruka na njegovoj javno dostupnoj Facebook stranici.
Sudac je bio poznat po aktivnom sudjelovanju u raspravama o demokraciji, vladavini prava i pravosudnom sustavu te je uživao određeni ugled na nacionalnoj razini. Na Facebook stranici imao je oko 50.000 pratitelja. Poruke su prenosili pojedini mediji i izazvale su brojne komentare.
U prvoj poruci, objavljenoj povodom produljenja mandata načelnika glavnog vojnog stožera predsjedničkim dekretom, podnositelj zahtjeva upozorio je na sustavne pokušaje slabljenja i političkog preuzimanja ključnih državnih institucija, uključujući pravosuđe i vojsku, te na ozbiljne posljedice koje bi to imalo za demokraciju. Retorički se zapitao jesu li građani svjesni da bi, u krajnjem scenariju, čak i ustavna uloga vojske mogla biti pogrešno prizvana kao sredstvo “obrane demokracije”, što pokazuje koliko je stvarna prijetnja ustavnom poretku ozbiljna.
U drugoj poruci objavio je poveznicu na intervju s državnim odvjetnikom koji je iznio svoje viđenje načina na koji državno odvjetništvo postupa u kaznenim predmetima te poteškoća s kojima se tužitelji suočavaju u radu na dodijeljenim predmetima. Uz poveznicu, podnositelj je dodao sljedeći komentar: “Evo tužitelja koji ima malo krvi u žilama (sânge în instalaţie), i koji otvoreno govori o puštanju opasnih zatvorenika na slobodu, lošim idejama naših političkih vođa o zakonodavnim reformama te o ‘linču’ sudaca i tužitelja!”
Pozivajući se na članak 99. točku (a) Zakona br. 303/2004 o statusu sudaca i tužitelja, nadležno disciplinsko tijelo zaključilo je da je podnositelj prvom porukom narušio ugled i sliku pravosuđa te prekršio dužnost suzdržanosti, dok je u odnosu na drugu poruku ocijenio da je korišteni izraz prešao granice primjerenosti i bio nedostojan suca. Izrečena mu je disciplinska sankcija – smanjenje plaće za 5 % tijekom dva mjeseca.
O pravu na slobodu izražavanja postoji opsežna praksa ESLJP-a, a u novije vrijeme taj je Sud često odlučivao i o slobodi izražavanja na internetu i društvenim mrežama. Isto tako, opsežna je njegova praksa o slobodi izražavanja sudaca.
Specifičnosti ovog predmeta pružile su Velikom vijeću priliku da potvrdi i konsolidira načela razvijena u praksi o slobodi izražavanja sudaca i tužitelja na internetu, uz određena pojašnjenja i definiranje skupa kriterija koji uzima u obzir ograničenja koja proizlaze iz dužnosti suzdržanosti inherentne toj službi.
ESLJP navodi da su ti kriteriji primjenjivi na različite oblike izražavanja sudaca i tužitelja na internetu i društvenim mrežama, poput objava na Facebooku i interakcija s objavama drugih korisnika (uključujući komentare, fotografije, videozapise pa čak i “lajkove”).
Prvenstveno su namijenjeni domaćim sudovima koji odlučuju o suprotstavljenim pravima i interesima. ESLJP naglašava da to vaganje mora usporediti pravo sudaca i tužitelja na slobodu izražavanja (zajamčeno člankom 10. stavkom 1.) s dužnošću suzdržanosti, kao društvenom vrijednošću ukorijenjenom u etičkoj obvezi zaštite povjerenja javnosti u pravosuđe i dijelom “dužnosti i odgovornosti” iz članka 10. stavka 2.
Kriteriji za vaganje suprotstavljenih prava i interesa:
ESLJP uvodno ističe da nema razloga uspostavljati hijerarhiju među kriterijima ni propisivati redoslijed njihova razmatranja. Pojedini kriteriji mogu biti više ili manje relevantni ovisno o okolnostima predmeta.
(i) Sadržaj i oblik izjava ili drugih očitovanja slobode izražavanja sudaca i tužitelja na društvenim mrežama:
• Ako sudac govori o pitanjima od javnog interesa (npr. reforme pravosuđa, vladavina prava, demokracija), to u pravilu uživa visoku zaštitu.
• Kad su demokracija ili vladavina prava ozbiljno ugrožene, suci smiju javno istupati u obrani neovisnosti sudstva i ustavnog poretka.
• Takvi istupi ne smiju objektivno dovesti u pitanje njegovu nepristranost/neovisnost).
• Na društvenim mrežama sudac mora paziti na ton i jezik – nema “izuzeća” od obveze suzdržanosti. Posebno je važno koristiti jasan jezik kako se ne bi otvorila višestruka tumačenja koja mogu narušiti povjerenje u pravosuđe.
(ii) Kontekst spornih izjava i svojstvo u kojem su dane:
• Važan je cijeli kontekst – društvena/politička situacija, povijesna pozadina, trenutak.
• Suci s posebnim funkcijama (npr. predsjednici sudova, glasnogovornici, članovi vijeća) ponekad imaju širi prostor jer često govore radi zaštite sustava — ali i “obični” suci mogu govoriti o javnim pitanjima.
• Posebno strogo: ne komentirati tekuće predmete na način koji bi mogao utjecati na ishod ili pravičnost postupka.
(iii) Posljedice spornih izjava
• Internet ima veliku vrijednost za javnu raspravu, ali i pojačane rizike (brzo širenje, trajna dostupnost).
• Važno je je li objava bila na otvorenoj mreži (svima dostupno) ili u zatvorenoj/grupnoj komunikaciji – to može biti ključno za razmjernost poduzetih mjera protiv suca.
(iv) Težina sankcije
• ESLJP gleda vrstu i težinu sankcije.
• Posebno važan je “odvraćajući učinak” (“chilling effect”) – hoće li kazna obeshrabriti ne samo tog suca, nego i druge suce da sudjeluju u javnoj raspravi?
(v) Jesu li osigurana postupovna jamstva
• Kad se vodi disciplinski postupak protiv suca, u igri je povjerenje javnosti – zato moraju postojati jaka jamstva protiv arbitrarnosti: neovisno i nepristrano preispitivanje, kontradiktorni postupak te konkretni, relevantni i dostatni razlozi zašto je postupak/sankcija bila nužna i razmjerna.
Primjena načela na konkretan predmet
(i) Sadržaj i oblik
U odnosu na prvu objavu ESLJP je zaključio da doista jest riječ o političkoj kontroverzi, ali to samo po sebi ne isključuje pravo suca da govori o javnom interesu. Objava predstavlja vrijednosni sud usmjeren na obranu ustavnog poretka i neovisnosti institucija. Iako je jezik bio dvoznačan (reference na vojsku) i bilo bi bolje da je jasniji, nema dokaza poticanja na nasilje ili stvarnog učinka.
Druga objava odnosi se na poveznicu na intervju i komentar koji podržava tužitelja. ESLJP smatra da se nedvojbeno radi o javnom interesu – reformi pravosuđa. Središnji problem domaćih vlasti bio je izraz “krv u žilama”, ali disciplinska tijela nisu objasnila kako je taj izraz “znatno prekoračio granice primjerenosti” niti zašto je toliko ozbiljan da opravda disciplinsku sankciju.
(ii) Kontekst i svojstvo u kojem su izjave dane
ESLJP stavlja prvu poruku u kontekst javne rasprave o produljenju mandata načelnika Glavnog stožera i institucionalnog spora, uz upućivanje na Ustav i razdvajanje vlasti. Iako podnositelj nije imao visoku funkciju u pravosuđu, to ne umanjuje zaštitu članka 10. Objava se nije odnosila na postupak u tijeku, a sama najava moguće tužbe ne smije automatski “zamrznuti” slobodu izražavanja sudaca.
U pogledu druge objave ESLJP je zaključio da su se domaće vlasti usredotočile isključivo na sporni izraz, bez analize šireg konteksta (javna rasprava o reformama pravosuđa, tema prisutna i na europskoj razini).
(iii) Posljedice izjava
Iako objave na javnom profilu nose rizike, u konkretnom slučaju nije bilo poziva na nasilje, klevete, govora mržnje ili dokaza o narušavanju neovisnosti pravosuđa ili povjerenja javnosti. Domaći sudovi su ostali neodređeni o konkretnim posljedicama, a nema dokaza stvarne štete koja bi dosegla prag potreban za disciplinsku sankciju.
(iv) Težina sankcije
Izrečena je jedna sankcija (5% smanjenja plaće na 2 mjeseca) za obje objave. Iako nije najstroža, sankcija može odvratiti podnositelja od budućih istupa i imati odvraćajući učinak na profesiju.
(v) Postupovna jamstva
Postupak je formalno omogućio podnositelju iznošenje argumenata, a tijela su bila neovisna i postojala je sudska kontrola. Međutim, ključni nedostatak je u kvaliteti obrazloženja i nadzora: nije ispitana činjenična osnova vrijednosnih sudova iz prve objave, a disciplinska tijela nisu objasnila kako je ta objava mogla narušiti funkcioniranje pravosuđa, dostojanstvo sudačke dužnosti ili povjerenje javnosti. U odnosu na drugu objavu, nije objašnjeno zašto je sporni izraz toliko neprimjeren, niti je uzet u obzir kontekst.
Zaključno, ESLJP je ocijenio da miješanje u slobodu izražavanja podnositelja nije bilo utemeljeno na relevantnim i dostatnim razlozima niti je odgovaralo hitnoj društvenoj potrebi, te je stoga došlo do povrede članka 10. Konvencije.
Presuda je konačna, a donesena je većinom od 10 naprema 7 glasova.
Presuda: CASE OF DANILEŢ v. ROMANIA
