DEKLARACIJA O

NAČELIMA OBUKE PRAVOSUDNIH

DUŽNOSNIKA

 

PREAMBULA

Ovu su deklaraciju 8. studenoga 2017. jednoglasno usvojili članovi Međunarodne organizacije za obuku pravosudnih dužnosnika (IOJT), koju čini 129 institucija za obuku pravosudnih dužnosnika iz 79 zemalja.

Deklaracija sadrži vodeća načela za obuku pravosudnih dužnosnika kojima se opisuje obuka pravosudnih dužnosnika u obliku u kojem ga zamišljaju i teže provesti članovi IOJT-a. Načela su istodobno zajednički temelj i cilj koji ujedinjuje institucije za obuku pravosudnih dužnosnika diljem svijeta bez obzira na raznolikost pravosudnih sustava.

IOJT potiče sve institucije za obuku pravosudnih dužnosnika i sve osobe uključene u obuku pravosudnih dužnosnika da upotrijebe ta načela kao temelj i izvor nadahnuća te kao zajednički okvir za usmjeravanje svojih aktivnosti u obuci pravosudnih dužnosnika. IOJT također potiče institucije za obuku pravosudnih dužnosnika da si međusobno pružaju potporu u provedbi ove deklaracije.

 

NAČELA

 

  1. Obuka pravosudnih dužnosnika ključna je kako bi se zajamčili visoki standardi stručnosti i rada. Obuka pravosudnih dužnosnika osnova je za neovisnost pravosuđa, vladavinu prava i zaštitu prava svih ljudi.

 

INSTITUCIONALNI OKVIR

 

  1. Kako bi se očuvala neovisnost pravosuđa, sudstvo i institucije za obuku pravosudnih dužnosnika trebali bi biti odgovorni za oblik, sadržaj i izvođenje obuke pravosudnih dužnosnika.
  2. Najviša sudska tijela i suci viših sudova trebali bi podržavati obuku pravosudnih dužnosnika.
  3. Sve države trebale bi:

(i) institucijama odgovornima za obuku pravosudnih dužnosnika osigurati dostatna financijska sredstva i druge resurse za ostvarivanje njihovih težnji i ciljeva

i

(ii) uspostaviti sustave kojima se svim sucima osigurava mogućnost pohađanja obuke.

 

  1. Sva potpora obuci pravosudnih dužnosnika trebala bi se iskoristiti u skladu s ovim načelima i u koordinaciji s institucijama odgovornima za obuku pravosudnih dužnosnika.

 

OBUKA KAO DIO PRAVOSUDNE DUŽNOSTI

 

  1. Obuka je pravo i obveza svih sudaca. Svi suci trebali bi imati vremena za sudjelovanje u obuci u okviru svojeg rada u pravosuđu.

 

  1. Svi suci trebali bi proći obuku prije ili prilikom svojeg imenovanja, a trebali bi i redovito pohađati obuku tijekom cijelog radnog vijeka.

 

SADRŽAJ I METODOLOGIJA OBUKE

 

  1. Vodeći računa o složenosti pravosudne dužnosti, obuka bi trebala biti multidisciplinarna i uključivati obuku o granama prava, područjima izvan pravosuđa, razvoju vještina, društvenom kontekstu, vrijednostima i etici.

 

  1. Obuku bi trebali voditi suci, odnosno prvenstveno suci koji su osposobljeni u tu svrhu. Obuku mogu prema potrebi održavati i stručnjaci koji nisu iz područja pravosuđa.

 

  1. Obuka pravosudnih dužnosnika trebala bi biti odraz najboljih praksi u izradi programa za stručno usavršavanje i usavršavanje odraslih. U njoj bi se trebao primjenjivati širok raspon suvremenih metodologija.

  

 

DEKLARACIJA O

NAČELIMA OBUKE PRAVOSUDNIH DUŽNOSNIKA

I PRIPADAJUĆA OBJAŠNJENJA

 

 

PREAMBULA

Ovu su deklaraciju 8. studenoga 2017. jednoglasno usvojili članovi Međunarodne organizacije za obuku pravosudnih dužnosnika (IOJT), koju čini 129 institucija za obuku pravosudnih dužnosnika iz 79 zemalja.

Deklaracija sadrži vodeća načela za obuku pravosudnih dužnosnika kojima se opisuje obuka pravosudnih dužnosnika u obliku u kojem ga zamišljaju i teže provesti članovi IOJT-a. Načela su istodobno i zajednički temelj i cilj koji ujedinjuju institucije za obuku pravosudnih dužnosnika diljem svijeta bez obzira na raznolikost pravosudnih sustava.

IOJT potiče sve institucije za obuku pravosudnih dužnosnika i sve osobe uključene u obuku pravosudnih dužnosnika da upotrijebe ta načela kao temelj i izvor nadahnuća te kao zajednički okvir za usmjeravanje njihovih aktivnosti u obuci pravosudnih dužnosnika. IOJT također potiče institucije za obuku pravosudnih dužnosnika da si međusobno pružaju potporu u provedbi ove deklaracije.

  

Pojam „sudstvo” u ovom dokumentu može obuhvaćati i tužitelje, branitelje / odvjetnike obrane, sudske službenike i druge osobe ovisno o pravosudnom sustavu.

Pojam „obuka pravosudnih dužnosnika” u ovom se dokumentu upotrebljava u obliku u kojem se pojavljuje u nazivu organizacije. Napominje se da se taj izraz može pojavljivati i u drugim oblicima, na primjer „obrazovanje pravosudnih dužnosnika i službenika”, „usavršavanje pravosudnih dužnosnika i službenika”, „stručno usavršavanje u pravosuđu”.

Pojam „država” u ovom dokumentu obuhvaća nacionalne političke subjekte, ali i savezne države i sve regionalne javne subjekte ovisno o nacionalnom kontekstu.

 

NAČELA

  1. Obuka pravosudnih dužnosnika ključna je kako bi se zajamčili visoki standardi stručnosti i rada. Obuka pravosudnih dužnosnika osnova je za neovisnost pravosuđa, vladavinu prava i zaštitu prava svih ljudi.

 

Temelj nepristranog sudstva jest neovisnost pravosuđa. Neovisnost pravosuđa obuhvaćena je dvama načelima: 1) skup institucionalnih mehanizama kojima se sprečava uplitanje u sudstvo kao granu vlasti te 2) neovisan, nepristran pristup pojedinačnih sudaca. Tim se posljednjim načelom osigurava da suci obavljaju svoj posao bez protuzakonitog ili nedopustivog utjecaja. Upravo se na to drugo načelo odnosi i obuka pravosudnih dužnosnika. Kako bi podržavala i štitila neovisnost pravosuđa, javnost mora biti sigurna da suci postupaju nepristrano i stručno u tumačenju i primjeni prava, no i da svoj posao obavljaju djelotvorno, učinkovito i pošteno pridržavajući se Bangalorških načela ponašanja sudaca. Stoga obuka pravosudnih dužnosnika mora obuhvaćati grane prava, područja izvan pravosuđa, razvoj vještina, društveni kontekst, vrijednosti i etiku.

 

INSTITUCIONALNI OKVIR

  1. Kako bi se očuvala neovisnost pravosuđa, sudstvo i institucije za obuku pravosudnih dužnosnika trebali bi biti odgovorni za oblik, sadržaj i izvođenje obuke pravosudnih dužnosnika.

 

Neovisnost pravosuđa temelji se na nepostojanju protuzakonitog ili nedopustivog utjecaja na obuku pravosudnih dužnosnika. S obzirom na to da seminari i resursi, kao što su raspravni priručnici, mogu utjecati na postupanje i odluke sudaca, sadržaj i izvođenje obuke pravosudnih dužnosnika mora biti bez protuzakonitog ili nedopustivog utjecaja bilo kojeg subjekta koji bi mogao imati koristi od toga, uključujući tijela za financiranje, zakonodavce, visoke vladine službenike, politički i financijski utjecajne te druge osobe.

Bangalorškim načelima ponašanja sudaca dodatno se učvršćuje tvrdnja da bi sudstvo i institucije za obuku pravosudnih dužnosnika trebali biti odgovorni za oblik, sadržaj i izvođenje obuke pravosudnih dužnosnika. Pod vrijednosti 1.: neovisnost navodi se da je „sudačka neovisnost … nužan uvjet za ostvarenje načela vladavine prava …”, a pod primjenom 1.1. dodaje se: „Sudac će izvršavati svoju dužnost neovisno … bez vanjskih utjecaja, pritisaka, prijetnji ili uplitanja, posrednih ili neposrednih od bilo koga ili iz bilo kakvog razloga.” Osim toga, pod vrijednosti 6.: stručnost i marljivost, primjenom 6.3. navodi se sljedeće: „Sudac treba poduzimati sve razumne mjere kako bi unaprijedio i proširio svoje znanje, vještine i stručne kvalitete nužne za pravilno obavljanje sudačkih dužnosti, sudac se u tu svrhu treba koristiti svim mogućnostima obuke koje im stoje na raspolaganju.”

Naravno, institucije za obuku odgovorne za oblik, sadržaj i izvođenje obuke pravosudnih dužnosnika trebale bi za cjelovitost svojih programa obuke i način na koji upotrebljavaju javna sredstva odgovarati javnosti i tijelima za financiranje. Na primjer, trebale bi sustavno procjenjivati potrebe za obukom prilikom planiranja kurikuluma i seminara. Procjena potreba trebala bi obuhvatiti i mišljenja drugih dionika koji nisu suci o tome što bi suci trebali naučiti. Institucije za obuku pravosudnih dužnosnika trebale bi i ocjenjivati vlastite programe obuke kako bi osigurale njihovu kvalitetu i djelotvornost.

Primjenom afirmiranih najboljih praksi, kao što su procjena potreba i ocjenjivanja, sudstvo i institucije za obuku pravosudnih dužnosnika mogu očuvati neovisnost i autonomiju u izvođenju obuke.

 

  1. Najviša sudska tijela i suci viših sudova trebali bi podržavati obuku pravosudnih dužnosnika.

To je načelo usmjereno na dva aspekta:

  • promicanje obuke pravosudnih dužnosnika u sudstvu
  • sudjelovanje sudaca viših sudova u obuci pravosudnih dužnosnika.

 1) Promicanje obuke pravosudnih dužnosnika među najvišim sudskim tijelima

„Najviša sudska tijela” odnosi se na najviša pravosudna tijela ili tijela koja donose sudske odluke, kao što su visoka sudska vijeća ili vrhovni sudovi.

Od ključnog je značaja da te institucije podržavaju i promiču obuku pravosudnih dužnosnika. Kao vodeća tijela trebala bi poticati obuku sudaca tijekom cijelog radnog vijeka i potvrditi da je obuka potrebna svim sucima, među ostalim i najiskusnijim i najstručnijim sucima (koji s obzirom na svoju funkciju u sudstvu mogu pokazati da ta obuka nije ni znak slabosti ni namijenjena samo sucima s lošim rezultatima rada, nego stalna potreba svakog suca).

Najviša sudska tijela trebala bi biti ustrajna i u primjeni 4. načela (u nastavku), kojim se nalaže da svi suci moraju dobiti priliku za pohađanje obuke. Kada je to moguće, te institucije trebale bi iskoristiti svoj vodeći položaj kako bi jamčile primjenu tog načela.

Jedan od načina na koji se to može postići jest da se obuka uzme u obzir pri donošenju odluka o imenovanju i unapređenju sudaca. To bi bio dobar poticaj sucima da pohađaju obuku i na taj način održavaju svoju učinkovitost. Tom bi se praksom podržalo i 6. načelo, kojim se utvrđuje da je obuka i pravo i obveza sudaca.

Najviša pravosudna tijela trebala bi biti uključena u cijeli postupak obuke pravosudnih dužnosnika i prema potrebi u rad institucije za obuku pravosudnih dužnosnika. Ta uključenost ovisi o organizaciji sustava za obuku pravosudnih dužnosnika i nacionalnim tradicijama, no služi kao jamstvo poštovanja neovisnosti pravosuđa (vidjeti 2. načelo) i stalne potpore pravosudnih tijela obuci pravosudnih dužnosnika.

„Najviša sudska tijela” odnosi se i na predsjednike sudova.

I predsjednici sudova trebali bi podržavati obuku sudaca u svojoj nadležnosti potičući ih na redovito pohađanje obuke pravosudnih dužnosnika tijekom cijelog radnog vijeka (vidjeti 7. načelo).

Nekoliko zemalja suočeno je s manjkom zaposlenika u sudstvu. Povećano radno opterećenje pojedinačnih sudaca i povećanje broja neriješenih predmeta koje zbog toga može nastati otežavaju sucima pohađanje obuka pravosudnih dužnosnika bez većih odgoda. No u najboljem je interesu naroda i njihovih pravosudnih sustava da su njihovi suci dobro obučeni i učinkoviti. Vrijeme utrošeno na obuku podići će kvalitetu odluka te povećati produktivnost sudaca. Predsjednici sudova ne bi trebali sprečavati suce u pohađanju obuke pravosudnih dužnosnika osim u izvanrednim okolnostima.

 

2) Sudjelovanje sudaca viših sudova u obuci pravosudnih dužnosnika

Suci viših sudova kao pojedinci moraju biti uključeni u obuku pravosudnih dužnosnika.

Budući da obuhvaća grane prava, područja izvan pravosuđa, razvoj vještina, društveni kontekst, vrijednosti i etiku (8. načelo), dimenzije obuke pravosudnih dužnosnika čine i dijeljenje iskustava i smjernice afirmiranih stručnjaka. Suci viših sudova imaju važnu ulogu u prenošenju praksi i tradicija sucima nižih sudova u svom pravosudnom sustavu.

To ne znači da većina predavača ili svi predavači u obuci pravosudnih dužnosnika moraju biti suci viših sudova (vidjeti 9. načelo) jer status suca višeg suda ne podrazumijeva da je netko i dobar predavač. No suci viših sudova trebali bi svoje iskustvo, moralni autoritet i saznanja, koji su nezamjenjivi i nužni, uložiti u obuku svojih kolega sudaca.

 

  1. Sve države trebale bi:

(i) institucijama odgovornima za obuku pravosudnih dužnosnika osigurati dostatna financijska sredstva i druge resurse za ostvarivanje njihovih težnji i ciljeva

i

(ii) uspostaviti sustave kojima se svim sucima osigurava mogućnost pohađanja obuke.

 

Države bi trebale institucijama za obuku pravosudnih dužnosnika osigurati dostatna financijska sredstva i druge resurse kojima se jamči njihova autonomija (tj. kojima im se omogućuje obavljanje dužnosti, a da pritom nisu ovisni o drugim osobama za financijska sredstva).

Financijska sredstva i resursi trebali li obuhvatiti:

  • poslovne troškove, uključujući (među drugim potrebama) prostor prikladan za obuku pravosudnih dužnosnika i opremljen suvremenim alatima (tj. računalima i drugom tehnologijom),
  • visokokvalitetne ljudske resurse koji uključuju stručno i pomoćno osoblje.

Suci trebaju stalnu obuku tijekom svojeg radnog vijeka kako bi unaprijedili i nadogradili svoje sposobnosti te se možda i specijalizirali za određeno područje. Ta se potreba mora odražavati i imati uporište u dužnostima institucija za obuku pravosudnih dužnosnika.

Kako bi se ispunilo ovo načelo, država bi trebala omogućiti sucima da pohađaju obuku tijekom radnog vremena. To se može postići samo ako su uspostavljeni mehanizmi: a) koji sucima omogućuju izostanak s dužnosti bez negativnih posljedica na njihov položaj i b) kojima se podmiruje trošak sudjelovanja sudaca na edukativnim seminarima i drugim tečajevima obuke.

 

  1. Sva potpora obuci pravosudnih dužnosnika trebala bi se iskoristiti u skladu s ovim načelima i u koordinaciji s institucijama odgovornima za obuku pravosudnih dužnosnika.

Brojni su mogući izvori financiranja obuke pravosudnih dužnosnika. Uz vlastita sredstva institucije za obuku pravosudnih dužnosnika mogu primati financijsku potporu od, među ostalim, lokalnih agencija iz javnog ili privatnog sektora (kao što su jedinice izvršne vlasti ili nevladine organizacije), drugih sudbenih vlasti u regiji, agencija za multilateralnu ili međunarodnu suradnju i državnih agencija iz drugih zemalja.

Institucije odgovorne za obuku pravosudnih dužnosnika trebale bi uskladiti oblik i razvoj aktivnosti iz dva razloga. Jedan je taj da prethodno navedeni vanjski izvori nisu nužno upoznati s lokalnom situacijom. Tečajevi i njihov sadržaj mogli bi biti neusklađeni s hitnijim stvarnim potrebama za obukom. Drugi je taj da postoji mogućnost da agencije koje pružaju financiranje imaju vlastite motive, na primjer ostvariti lokalni utjecaj. To bi bilo kontraproduktivno planiranju i ciljevima institucije za obuku pravosudnih dužnosnika.

Poželjno bi bilo da koordinacija među izvorima financiranja i institucijama odgovornima za obuku pravosudnih dužnosnika uključuje: nadzor utvrđivanja potreba za obukom, razvoj metodologije i načina podučavanja, izvođenje tečaja te ocjenjivanje sudionika i samog tečaja.  Kako bi se očuvala neovisnost pravosuđa, trebali bi postojati odgovarajući mehanizmi kojima se osigurava da institucija za obuku stalno nadzire rad donatora, uključujući u obliku izvješća koja donatori obvezno podnose.

 

OBUKA KAO DIO PRAVOSUDNE DUŽNOSTI

 

  1. Obuka je pravo i obveza svih sudaca. Svi suci trebali bi imati vremena za sudjelovanje u obuci u okviru svojeg rada u pravosuđu.

 

Trajno usavršavanje mora se smatrati neodvojivim dijelom pravosudnih dužnosti. Odgovornost za osiguranje zadovoljavajuće obuke pravosudnih dužnosnika snose tri tijela: država, najviša sudska tijela i sami suci. Država mora osigurati uspostavu infrastrukture koja omogućuje sucima pohađanje seminara za obuku pravosudnih dužnosnika tijekom cijelog radnog vijeka. U praksi to znači imenovanje dostatnog broja sudaca kako bi svaki sudac imao vremena za pohađanje obuke te pružanje financijske potpore institucijama za obuku pravosudnih dužnosnika ili drugim tijelima za obrazovanje pravosudnih dužnosnika i službenika.

Najviša sudska tijela moraju poticati izvršnu vlast na ispunjavanje njezinih odgovornosti. Osim toga, najviša sudska tijela moraju podržavati i poticati suce tako da im omoguće izostanke s dužnosti dostatne za sudjelovanje na događajima za obuku pravosudnih dužnosnika u ulozi polaznika i u ulozi predavača. Najviša sudska tijela moraju podržavati institucije za obuku pravosudnih dužnosnika sudjelovanjem u upravljanju na bilo koji lokalno primjeren način i poticanjem sudaca na sudjelovanje u osmišljavanju i izvođenju obuke pravosudnih dužnosnika.

Suci su dužni sudjelovati na događajima povezanima s obukom i, prema mogućnostima, volontirati u obuci pravosudnih dužnosnika kao kreatori, predavači, pomagači ili u nekoj drugoj ulozi. Suci imaju obvezu cjeloživotnog usavršavanja te moraju prepoznati vlastite potrebe tijekom svojeg radnog vijeka u pravosuđu i pohađati obuku kako bi ih zadovoljili.

 

  1. Svi suci trebali bi proći obuku prije ili prilikom svojeg imenovanja, a trebali bi i redovito pohađati obuku tijekom cijelog radnog vijeka.

Tim se načelom potvrđuje važnost obuke prije stupanja u službu i obuke uz rad za suce.

1)            Obuka prije stupanja u službu

Osim što moraju poznavati pravo, suci moraju savladati i određene stručne vještine. Te se vještine mogu razlikovati ovisno o zemlji i vremenu, no uključuju određene univerzalne sposobnosti, kao što su sposobnost analize situacije ili predmeta, utvrđivanja i primjene etičkih pravila te donošenja razumne, izvršive odluke koja je primjerena kontekstu.

Novoimenovane ili buduće suce treba, neovisno o radnom iskustvu, obučiti tim ključnim vještinama, koje nisu sve mogli steći tijekom obrazovanja ili na prijašnjim radnim mjestima. Zbog toga se 7. načelom potvrđuje potreba za obukom prije stupanja u službu za sve suce.

Tim se načelom ne namjerava standardizirati obuka koju suci primaju prije ili prilikom imenovanja jer to ovisi o državi i pravnom sustavu.

U većini zemalja kontinentalnog prava budući se suci imenuju iz redova najboljih studenata prava ili mladih stručnjaka u tom području. Njihov manjak iskustva nadoknađuje se trajanjem obuke, koja u pravilu traje nekoliko godina i danas se smatra nužnom potrebom u tim zemljama.

U zemljama običajnog prava suci se imenuju ili odabiru iz redova afirmiranih odvjetnika s opsežnim radnim iskustvom i iskustvom u vođenju sudskih predmeta. Obuka prije stupanja u službu u pravilu traje nekoliko tjedana i njezin je cilj da suci razviju temeljne vještine koje nisu imali priliku iskoristiti u praksi kao odvjetnici.

Prema ovom načelu u zemljama običajnog prava te se vještine moraju steći prije ili prilikom imenovanja usprkos iskustvu i kvalifikacijama novoimenovanih sudaca.

Idealno bi bilo da se obuka prije stupanja u službu izvede prije nego što sudac počne obavljati svoje dužnosti. To je praksa u većini država. No u nekim zemljama običajnog prava u kojima suci nisu mnogobrojni obuka prije stupanja u službu može se organizirati u prvim mjesecima nakon što suci počnu obavljati svoju novu ulogu. U ovom se načelu tome pristupa na praktičan način upotrebom formulacije „prije ili prilikom svojega imenovanja”.

 

2)            Obuka uz rad

S obzirom na to da se društva i njihovi pravni sustavi stalno razvijaju, obuka pravosudnih dužnosnika prije stupanja u službu ne može se smatrati dovoljnom da bi osigurala da suci rade djelotvorno i učinkovito tijekom cijelog radnog vijeka bez obzira na kvalitetu i trajanje te početne obuke.

Dužnost je svakog suca da bude informiran o promjenama u zakonodavstvu i mjerodavnoj sudskoj praksi. Obuka pravosudnih dužnosnika može pomoći sucima da budu u tijeku s najnovijim promjenama, osobito s obzirom na velik opseg posla s kojim se suci suočavaju u nekim slučajevima.

Poseban okvir za obuku pravosudnih dužnosnika također omogućuje sucima da razmijene svoje ideje o etici i najboljim praksama s kolegama te da prošire svoje znanje o društvu kojem služe, ali i razumijevanje tog društva. Takav je okvir potreban da bi se pravosuđe razvijalo jednakom brzinom kao i društvo.

Da bi ostali u tijeku s najnovijim promjenama, razvijali i brusili svoje sudske vještine te razmjenjivali ideje s kolegama, suci bi trebali redovito pohađati obuku pravosudnih dužnosnika tijekom cijelog radnog vijeka.

 

SADRŽAJ I METODOLOGIJA OBUKE

  1. Vodeći računa o složenosti pravosudne dužnosti, obuka bi trebala biti multidisciplinarna i uključivati obuku o granama prava, područjima izvan pravosuđa, razvoju vještina, društvenom kontekstu, vrijednostima i etici.

Iako je jasno da je nužno da svaki sudac poznaje i razumije mjerodavno pravo, također je ključno prepoznati da pravo i pravna načela nisu izolirani od svijeta. Suci djeluju javno unutar društva i svakodnevno su u interakciji s drugim ljudima: strankama, svjedocima i pravnim zastupnicima. Obuka pravosudnih dužnosnika stoga ne bi trebala biti ograničena samo na pravna načela.

Kako bi se osiguralo povjerenje u sudski postupak, obuka pravosudnih dužnosnika trebala bi pomoći svim sucima da steknu i razviju vještine potrebne za usvajanje sveobuhvatnog pristupa. Obuka o društvenom kontekstu važan je aspekt obuke pravosudnih dužnosnika u kojem se stječe dublji uvid u ljudsku prirodu i društvo u kojemu suci djeluju. To uključuje načelo da suci moraju postupati pravedno prema svima, neovisno o tome imaju li pravnog zastupnika ili ne. Zbog toga bi obuka pravosudnih dužnosnika trebala biti multidisciplinarna.

Suci ulaze u redove sudstva s vlastitim vrijednostima, mišljenjima, pretpostavkama i predrasudama. Obuka pravosudnih dužnosnika trebala bi usaditi u suce određeni stupanj otvorenosti i spremnosti da prepoznaju i nadvladaju vlastite pretpostavke i predrasude kako se one ne bi odrazile na sudski postupak.

Obuka pravosudnih dužnosnika trebala bi odgovoriti na moderne izazove i one koji tek nastaju.

 

  1. Obuku bi trebali voditi suci, odnosno prvenstveno suci koji su osposobljeni u tu svrhu. Obuku mogu prema potrebi održavati i stručnjaci koji nisu iz područja pravosuđa.

Obuku pravosudnih dužnosnika trebali bi voditi suci, što znači da su suci mjerodavni za oblik, sadržaj i izvođenje obuke. Institucija za obuku pravosudnih dužnosnika trebala bi o načelima obrazovanja odraslih i širokom rasponu načina učenja obučiti svakog suca koji je kao takav uključen u stvaranje i izvođenje obuke. To je poznato kao program treninga trenera.

Pridržavanjem tog načela povećat će se i zaštititi neovisnost pravosuđa te osigurati da obuka bude izravno relevantna za profesionalne potrebe sudaca.

Obuka koju vode suci ne isključuje sudjelovanje stručnjaka, akademika i drugih predmetnih stručnjaka koji je mogu poboljšati i dopuniti, pod uvjetom da je svako takvo vanjsko sudjelovanje u svakom trenutku pod nadzorom i upravom sudstva.

 

  1. Obuka pravosudnih dužnosnika trebala bi biti odraz najboljih praksi u izradi programa za stručno usavršavanje i usavršavanje odraslih. U njoj bi se trebao primjenjivati širok raspon suvremenih metodologija.

U izradi programa za obuku pravosudnih dužnosnika trebao bi se slijediti ciklus s točno određenim etapama: 1) procjena potreba, 2) izrada i provedba te 3) ocjenjivanje.

Prva je i najvažnija procjena potreba koja služi za utvrđivanje potreba za obukom pojedinačnih sudaca i sudstva u cjelini. Sljedeća etapa uključuje utvrđivanje ciljeva obuke, pripremu plana, izradu programa (metodologije) i njegovu provedbu. Posljednja je etapa ocjenjivanje koje služi za ispitivanje reakcija polaznika obuke i ocjenjivanje rezultata učenja, tj. povećanja znanja i vještina, promjena u pristupu ili ponašanju te učinaka na okolinu ili društvo kao posljedica sudjelovanja na obuci. Ocjenjivanje pokazuje do koje su mjere zadovoljene potrebe za obukom te otkriva potrebe za dodatnom obukom.

Provedba takvog ciklusa trebala bi biti sustavan, jasan i sveobuhvatan postupak koji se redovito preispituje i poboljšava. Osim toga, u svim je etapama ciklusa obuke potrebno tražiti i primjenjivati najbolje prakse: tehnike ili strategije koje dokazano imaju najviši stupanj učinkovitosti, što je potvrđeno objektivnim i opsežnim istraživanjima.

Obuka bi trebala biti usmjerena na sudionika. Ključno je da seminari za obuku pravosudnih dužnosnika funkcioniraju kao povjerljiv forum kako bi suci mogli slobodno razmjenjivati ideje i razvijati vještine u sigurnom okruženju. Učenje kroz iskustvo uključuje učenje kroz konkretno iskustvo, zapažanje i razmišljanje, stvaranje apstraktnih koncepata i testiranje tih koncepata u novim situacijama. Otkrića u andragogiji (način na koji odrasli stručnjaci uče) stvorila su potrebu za novim oblicima obuke: praktičnom obukom, iskustvenom obukom i individualnom obukom. To uključuje treniranje i mentorstvo, učenje na poslu i učenje kroz rad.

Obuka pravosudnih dužnosnika mora uključivati različite metodologije, a pritom se mora iskoristiti raznolikost suvremenih oblika obuke prilagođene sudioniku, odabrati oblik koji odgovara potrebama sudionika i odrediti skup ishoda učenja. Načela na kojima se temelje različite metode obuke treba dobro razumjeti kako bi se ona mogla učinkovito primijeniti. U takvom višedimenzionalnom pristupu važnu ulogu imaju elektronički alati i informacijska tehnologija. Obuka pravosudnih dužnosnika treba iskoristiti najbolje od novih tehnologija, učenja na daljinu / učenja na mreži (kao dopuna kada je to prikladno) i elektroničkih medija.